Objavljena pjesnička antologija "Od Matoša do Maleša" Tomislava Brleka
Naklada Ljevak objavila je antologiju moderne poezije "Od Matoša do Maleša" Tomislava Brleka, u kojoj taj povjesničar književnosti nudi vlastiti pogled na pejzaž hrvatskog modernog pjesništva iscrtavajući jasno isprativ luk od Antuna Gustava Matoša do Branka Maleša.
Tomislav Brlek predaje na Katedri za opću povijest književnosti Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Član je Association Internationale de Littérature Comparée, T.S. Eliot Society, Hrvatskog semiotičkog društva, Društva filmskih kritičara i Društva književnih prevoditelja. S Brunom Kragićem proteklih dvadeset godina uređuje ilustrirani časopis za umjetnost i kulturu 15 dana.
Za Malu knjižnicu Društva hrvatskih književnika priredio je kritičke izbore iz poezije Jure Kaštelana ("Sklad urlik", 2019.), Bore Pavlovića ("Nađenim u nenađeno", 2012.), Milivoja Slavičeka ("Pjesme s rečenicama", 2022.), Antuna Šoljana ("Svojeručno – Šoljan", 2013.), Ivana Slamniga ("Antologija", 2015.) i Tonča Petrasova Marovića ("Strah od slova", 2014.). Autor je knjiga "Lekcije: studije o modernoj književnosti" (2015.) i "Tvrdi tekst: uvid i nevid moderne hrvatske književnosti" (2020.).
U antologiji "Od Matoša do Maleša" Brlek daje daleko veći prostor znatno manjem broju pjesnika ključnih za moderno pjesništvo dvadesetog stoljeća, nastojeći predstaviti razvedenost poetskih težnji i različitost oblikovnih rješenja. Uvršteni su tekstovi za koje se pokazuje da su "bili u svom vremenu i ostali u našem vremenu apsolutno moderni", a izostavljeno sve što taj kriterij ne zadovoljava, koliko god bilo karakteristično, pa i kvantitativno dominantno ili recepcijski privilegirano.
"Uvidom kompetentnog i predanog čitatelja, temeljem konzekventnog teorijsko povijesnog izvoda, Tomislav Brlek poduzima u našem književnom, a napose pjesničkom polju, nesvakidašnji, gotovo drzak čin", ističe Marko Pogačar u recenziji knjige.
"Umjesto panorame, pregleda, hrestomatije, čitanke ili slične zbirke kakve se u nas običavaju zvati antologijama, on u ovom pokušaju plijevljenja kanona zaista izabire, važe, hijerarhizira i sažima, nudeći vlastiti pogled na pejzaž hrvatskog modernog pjesništva. Slika pred čitateljem umnogome se preklapa, ali i razlikuje od one koje smo u sličnom okviru navikli vidjeti, ako se, dakako, moderno ne brka sa suvremenim. Prateći protejske preobrazbe jedne od ključnih književnih paradigmi, ova antologija od Matoša do Maleša iscrtava jasno isprativ luk, u čijoj napetosti rezonira njezina lovina: rijetka, zlatna zvjerka moderne pjesme".
